webPortal STIJENA

Ja oprostiti ne mogu, i tako mi Allaha nikada zaboraviti neću

Rođen sam u ljeto, 1994. Ratno doba. Doba stradanja, doba bez hrane, struje, i žudnje da se Bošnjaci, pa tako i sam ja

izbrišem sa lica Bosne. Ne mogu reći da sam prošao strahote rata. Ne sjećam se.

Rat znam iz priča moje mame, mog babe, i mojih komšija. Zasigurno da se ne sjećam niti jednog ratnog trenutka, ali sam svjestan. I razumijem da je nada mnom, kao Bošnjakom počinjen genocid. A smatram, da je razumjeti i biti svjestan ponekad bitnije od znati i primjeniti. Ove godine punim 21.godinu. I iz godine u godine, se pitam, da li je biti Bošnjak tako sramotno? Je li nada mnom kao Bošnjakom izvršeno 7 genocida, samo zato sto me oslovljavaju kao Bošnjak? Ili možda zato što sam se našao među šačicom Europskih muslimana?

Od petnaeste godine sam postao svjestan stanja u kome se nalazim, svjestan sam žrtava Srebrenice, Prijedora, djece Sarajeva, Zvornika, Višegrada, Tomašice, Potočara, Foče, i svih ostalih gradova, čija će lista biti preduga, ako nastavim nabrajati dalje. Ja ovo nisam naučio na času historije, ne! Ipak mi još nismo na tom stepenu da uključimo sopstvenu historiju u gradivo naših škola. Mi ćemo radije, klasično, učiti o historiji Jevreja, Kršćana, i drevnim, i ne toliko značajnim nacijama. Iako nisam podučavan ovom u školi, ipak znam da je Drina bila crvena, da je Sarajevo bilo opkoljeno 1.425 dana, i da je to jedna od najdužih opsada u historiji modernog ratovanja. Znam da je i čuveni most u Mostaru bio srušen, da je preko 1000 džamija devastirano za vrijeme rata, ali da nijedna crkva nije porušena. I pitam se zašto? Zbog čega? Je li Stari most porušen samo zato što je bio sagrađen od strane Muslimana? Zato što je bio simbol Osmanlija?

Ponekad se zapitam, kako se to živjelo za vrijeme Jugoslavije? Kakvo je bilo to Bratstvo i Jedinstvo, 45 godina, pa je na kraju odraz tog dugog, ISKRENOG jedinstva plaćem krvlju naših očeva, braće, majki. Kako oprostiti narodu koji Miloševića, vođu genocida izglasava tri puta. Njemci su takvu grešku napravili samo jednom, kada su izglasali Hitlera. Očita je ova činjenica, da je genocid bio godinama planiran, te da je Milošević izglasavan samo zato što je bio uporan, među najzlobnijim, i onim bezdušnim.

19 godina nakon agresije, ponovo izglasavaju Vučića, za premijera, koji napušta radikale i tek tako, osniva stranku liberal-demokrata. Citiram Vučića, kada se 1995. godine izjasnio na sjednici vlade Srbije:

"Vi bombardujte, ubite jednog Srbina, a mi ćemo stotinu muslimana".Aleksandar Vučić

Šta ovaj put stoji iza toga? Ne mogu suditi šta oni imaju na umu, ali znam da se mnogi moji Bošnjaci ponovo ne osvrću na ovo. Njima je ovo samo sušta svakodnevnica, izbori ko izbori. Jer takvi smo mi, ne volimo razmišljati. A ne valja. To naše nerazmišljanje plaćamo najskuplje. Krvlju.

Ne zaboravite, vuk dlaku mjenja, ali pamet ostaje ista. Moja velika želja je da, mi, Bošnjaci, shvatimo da Miloševića, Vučića, Karadžića, nisu birali Amerikanci, Rusi, niti Francuzi, već državljani Srbije, koji su se očito slagali sa tom ideologijom i politikom, a danas eto, nekim čudom, negiraju masakre i genocide.

Neću zaboraviti sve te ljude koji su ubijeni, jer to su bili moji dobri Bošnjaci, ljudi s kojima djelim vjeru i svoj identitet. Oprostiti ne mogu ni samo negiranje genocida, i toliko počinjenih zločina. Zar 6241 nišana u Potočarima nisu dokaz? Jesu. Ali počinioci genocida su davno izgubili obraz da priznaju svoju nehumanost i izglasaju se kao monstruozna stvorenja.

I na kraju, nisam ja zaboravio ni onih 7 genocida koje oni počiniše nad nama.

Haram bilo svakom Bošnjaku, koji zaboravi svakog našeg šehida koji je dao krv da bi mi danas hodili svojom domovinom, koji su se borili da očuvaju naš identitet, kulturu, tradiciju i našu vjeru, Islam.

Haram bio svaki fening našim političarima, kojim primaju bijeli hljeb, a borci odavno već ne znaju šta je život dostojan jednog insana. Stidite li se sjediti u kožnim foteljama, koje su zarađene krvlju naših boraca? Ne stidite, vjerujem, jer da imate obraz, možda bi se bar zastidili onih mezara u Potočarima, koji šute, ali će vam biti najveći neprijatelji, i glavni svjedoci protiv vasih zlodjela kada stanete pred Gospodara svih nas.

Haram bilo svakom ko zaboravi Tomašicu, 11 000 ubijenih građana Sarajeva, i 1061 dijece među njima. Ja oprostiti ne mogu, i tako mi Allaha nikada zaboraviti neću.

Autor: Haris Ćurić

Popularno-kolumne

left

Zabava

Linkovi