webPortal STIJENA

Kuda idu.....divlje svinje...

Jesam li jedina koja je pobrkala godišnja doba, pa u ovom mjesecu ljubavi, behara, polja vraćenih ptica sa sjevera, doživljavam krizu.
Sve mi nešto hladno, zebu mi i srce i noge, i mozak.

Sve mi zebe od hladnoće svakodnevnice. Nigdje onog zračka topline da me razveseli i produži dan, umjesto noći. A doktoru neću, nema šanse, da ovo preostale crkavice dam za tamo neke lijekove koji nisu na spisku. Jok. Neka mene, ovakva sam i gotovo. Naići će komadićak sunca i umom džepu pa će mi sve procvjetati umjesto trave i behara. A ako i ne naiđe, počet ću se snalazit , nekako. To vam neću otkriti da me kopirate I ukradete mi ideju dostojnu čovjeka u Bosni. Hmm, kod mene bi rekli "e,mahnita ženska".., pa neka, bolje i mahnita nego jadna.

Vi mislite da sam jedina. Ako je tako ,griješite. Osvrnite se malo I osluhnite, koliko se je ljudi ovog momenta od srca nasmijalo. Činjenica je da se malo veselimo, malo radujemo, malo smijemo. Ne može me više ni dobar vic nasmijati do suza. Ali mi zato suze može svašta natjerati na oči. Naopako. Došao je onaj vakat kada smo slušali od naših pra-pra i nekih, naopak vakat. Brat na brata, djeca - djecu rađaju, više se nezna niti jeli ljeto, niti jeli zima, ni ko je muško, ni ko je žensko. Ništa se više ne zna tačno. Ni ko koga, da prostiš.

Ali, stiže nama 1.maj/svibanj. Dan radničke klase, dan za provod, dan za roštilj, grah i pivo. Pardon, molim, sve sjedečki. Nema više harmonike, limenog orkestra zorom, doduše ima ponegdje, ali u ovim urbano-gradskim-novoseljačkim zajednicama, sve manje. Bilo je, nekad, u zemlji seljaka, na brdovitom balkanu....i posla i rada i pjesme, igre, kola, zezancija, sitnih podvala za nasmijati se, pa dugo prepričavati, bilo je okupljanja, bilo je .....na brdovitom balkanu....svega. Zašto to više nije ostalo tradicija, sam Bog zna. Valjda ni Kuranom , nit Biblijom nije propisano.

Kakav 1.maj/svibanj, ćaćin i materin.??? Danas je sve gospoda, gotive se onako kako znaju,
a to je najčešće da nemaju pojma o radosti i veselju, pocupkuju po hotelima i njima rezervisanim gostionicama, sve neke pjesme tralala, nema brate one dobre stare pjesme ,što ti damare probudi i svaki nerv zaigra, pa ti srce puno, a noge same igraju. A da bi se to desilo treba harmonika. A harmonika je seljačka i to samo seljaci uživaju u njoj. Mi novopečena gospoda i novogradski stanovnici ne želimo uživati u tim priprostim zvucima, već u kulturno-gradskoj jezgri pokazati svu stečenu imovinu znanja i dobara.

Pa, stoga, ne trebaju nama tamo neki dim sa roštilja, pa onda oni ogavni janjci na ražnju, jarići i praščići. Mi to dobivamo extra servirano i naravno, džaba. A to što je sa pleća upravo tih radničkih
masa, to nije naša krivica. Znate, to je donijelo vrijeme novog društva, novog inteligentnog kriminalno-mafijaškog doba. I treba biti pristalica nove revolucije, ako misliš potomcima ostaviti bilo kakav žiro-račun u inostranstvu tj. inozemstvu.

Bit će graha, to je sigurno. Znamo da se već krčka i da će to ili Lijanovići ili društvo "Ovakvih" ili MMM-sovci,  bilo koja stranka za poljoprivredno-lopovsku kuću, pripremiti i skuhati, kao i sve do sada.
Između ostaloga. Ali, molim vas, pošto se naši ugledni lopovi na ministarskim mjestima
ne bave poljoprivredom i privredom i , ma šta ja znam čime, oni nemaju  mesa za bacanje, a kamoli graha i roštilja, pa da dijele ogladnjelom narodu za 1.maj/svibanj. Stoga vam se najiskrenije izvinjavamo tj. ispričavamo i zahvaljujemo na razumijevanju, sa štovanjem.

Možda će se ona zalutala turopoljska prasica što je pobjegla sa Farme pojaviti na nekoj od fešta bilo koje vrste. Molimo ugledne građane da je ne pojedu, čisto iz dobrosusjetskih odnosa sa Hrvatskom, jer je riječ o ugroženoj vrsti.

I uostalom, šta će nama svinje i prasice, kad ih imamo na svakom koraku. Doduše, cijenjeni su i dobro maženi od strane svih u Bosni, sve u dobrobit opstanka multietičnosti. A ima i onih vukova u janjećim kožama što se dobro maskiraju, pa ako budete štogod klali za Uranak, nemojte pogriješiti , jadna vam majka.

A ja ću sada prionuti na grah. Bez mesa, naravno. I super mi je što je ona nena daleko od moje kuće, pa nisam kupila zaražene krave od nje. Spasih se u zadnji momenat. Kažu bruceloza gadna, opasna.
Šta li je onda dobro? Odvikli nas od redovne ishrane na ovaj, ili onaj način. Izmislili ljudi, ptičiju gripu, pa kokoške nahebale, izmislili, brucelozu, pa krave i ovce nahebale, izmislili ljudi Ili neljudi , svejedno, neke nove trikove za brzo bogaćenje pa nam ukinuli fabrike, tvornice, uništavaju nam poljoprivredu, hebu nas kako god stignu. I nije zgoreg upitati, šta je onda dobro. Jedni smišljaju, drugi se za kaiš hvataju. Šute, trpe, ali jednako žvaču, sve što im se ponudi.

Nije kriv ni ovaj, ni onaj vakat što nam je ovako. Nas brzo huja i bijes prođu, pa se znamo opustiti uz harmoniku. Znamo se i zaljubiti, ženiti, djecu praviti znamo najbolje. Ali i tu nam stadoše u kraj. Kažu recesija , pa se odrazi na natalitetu. Kuš djecu pravit po ovakvom vaktu, jesi li normalan. Hebi gdje stigneš i šta stigneš, ali kapu na glavu. Ili puš-ap gaće na guzicu, svejedno ti je, pa neka si muško. Bit ćeš i ti heben, ako nisi do sad. Došlo doba da se sve isproba, pa tako ne smiješ ni u crkvu , niti u džamiju, a da ne budeš....znaš. Jer čudni su puti ljudski, sve se vrti na hebanje i na  sex. Svi te i svugdje te..., počev od posla, kuće, ulice, politike, školstva, zdravstva, da ne nabrajam. Sve samo hebanje. A kad dođe ono stani-pani, fino , čisto, normalno, ljudsko, božje, s ljubavlju, eeee, tu otegni koliko god možeš. To je prava uživancija, jest rijetka, ali eto, neka se bar desi, nešto lijepo.

U slučaju duboke zaljubljenosti, dobro se pripremi, ne govori, šuti I radi. Jer ako tko čuje da si sretan, zaljubljen, da voliš i da te vole, da ti je lijepo živjeti i da ti je merak na srcu, opet ćeš nahebati, jer ljudi jednostavno ne trpe tuđu sreću. Nema toga. Kad svi pate, pati i ti. Kad svi kukaju, kukaj i ti. A kad svi šute - šuti I ti.
Šutnja je zlato, mir, bez degeneka, zatvora, pritvora, otkaza, novčanih kazni i svega ostaloga. Šuti, pa valjda će se neko nekad sjetiti da nam je bilo lijepo za 1.maj/svibanj da smo dugo , dugo, generacijama ispred nas prepričavali takve zgode i veselja.

A to, kuda idu....divlje svinje...poput one turopoljske, ugrožene, sa Farme, što vole šumu i bježe??? Nacionalno opredjeljene, vladine, stranačke ili ko zna čije - znamo, kada im puhne mačak u guzicu, pokupe prnje pa sa dvojnim državljanstvom u ....azil, nema izručenja, nema vraćanja ukradenog, nema ni zatvora, nema odgovornosti, jer imaju političku zaštitu i nedostupni su, čuvaju svoje račune i kaćune po inostranstvu/inozemstvu, svejedno.

A mi....mi imamo svoje nebo, svoje radosti i gadosti, svoje praznike, pa imamo 1.maj - dan radničke klase. Međunarodni praznik rada???? Pa, veselimo se onda!!!

M.D.M,

(1093)

Popularno-kolumne

left

Zabava

Linkovi