webPortal STIJENA

Majka liječenog narkomana: Sa vlastitim djetetom sam prošla dugogodišnji pakao!

Urednica na RTV-u USK-a Bihać Gorica Bukić novinarka je već punih 25 godina, aktivna je u društvu, predsjednica je Upravnog odbora Udruženja roditelja koji se bore protiv droga, a i sama je prošla dugogodišnji pakao sa vlastitim djetetom kojeg je izvukla iz čeljusti narkomanije.

O svom slučaju ona priča otvoreno, za razliku od mnogih, a to čini jer smatra da ova tema nipošto ne smije biti tabu.

- Uvijek se čovjeku teško vratiti na ono što je iza. Borba je bila dugotrajna, ali hvala Bogu isplatila se. Samo roditelji koji su prošli kroz slično iskustvo znaju šta znači proći ovozemaljski džehenem. Niste ni svjesni koliko godina prođe u toj svakodnevnoj iscrpljujućoj borbi za život najvrednijeg što svaki roditelj ima – djeteta. Bilo je tu svega, rekla bih – bilo, ne ponovilo se.

- Mislim da nikada nije bilo toliko droge na ulicama i toliko mladih koji shvataju da im je jedini izlaz liječenje. Zato je velika važnost prevencije od najranije dobi. Ako tu zakažemo kao društvo, onda ćemo dugo biti žrtve svi, i roditelji i djeca i društvo u cjelini, kaže za sarajevsko Oslobođenje Gorica Buković.

Šta porodica može poduzeti, teško je reći, kaže te nastavlja: "Ja bih rekla, prije svega, voditi jaču kontrolu gdje su i s kim su nam djeca. Ne kupovati ljubav i vrijeme novcem, djecu od najranije dobi uključivati u sportske, kulturne i druge aktivnosti. Ne dozvoljavati da dugo borave van kuće a da ne znaju gdje su. Jednostavno, baviti se svojom djecom".

Društvo, odnosno organi gonjenja, u posljednje vrijeme razbijaju velike kriminalne skupine i zapljenjuju ogromne količine narkotika, što pokazuje da oni koji zarađuju na krvi naše djece i njihovim životima ne miruju, naglašava Gorica Buković.

Što se tiče iskustva u suradnji sa državnim institucijama u vezi sa narkomanijom, ona smatra da "organi gonjenja imaju ružan odnos prema djeci koja su u narkomaniji, ne shvatajući da su to bolesni ljudi, koji trpe najviše".

"Ta stigmatizacija umnogome otežava i ovisnicima i roditeljima, ali i udruženjima da imaju još bolje rezultate. Porodice se raspadaju, osiromašuju, jer ih ovisnici iscrpe do kraja. Samo pravim pristupom mogu se pomjerati granice, jer nije više sramota imati ovisnika u porodici, sramota je ne poduzeti ništa da se ta osoba izliječi. Naravno, ako postoji volja i želja ovisnika za odlaskom u terapijsku zajednicu", kaže.

Unsko-snnski kanton je osramoćen činjenicom da su i neki najviši policijski zvaničnici bili odgovorni zbog organizovane trgovine narkoticima. Kako se Vi kao majka osjećate zbog toga? Jeste li bili šokirani kada se saznalo koliko su narkodileri zaštićeni?

- Ja ću samo reći da taj moj šok traje i danas. To je činjenica kad sam shvatila da sam prepuštena na milost i nemilost onih koji su mi pretukli dijete. Iako je to prijavljeno, niko nije odgovarao. Zašto? Pitala sam se i nakon što je sudac mog sina osudio na tri mjeseca zatvora, koja je odležao, a tvrdim i sada da je nevin. Ako je neko registrovani ovisnik, dakle bolesnik, tući bolesnika za mene je prestrašno, pogotovo što je tada bio u fazi liječenja i trajne apstinencije. Ja sam danas ponosna majka, zato i dajem sebe u stalnim kontaktima sa roditeljima ovisnika, da znaju da nisu sami i da je neko prošao iskustvo koje oni, nažalost, prolaze.

Koliko poznajete roditelja da su članovi Udruženja i koliko je kod svakog ista, ili gora priča, sa djetetom ovisnikom?

- Udruženje Ruka-ruci u Bihaću djeluje u cijelom kantonu, za nas su prioriteti jasni, ovisnici i roditelji koji trebaju našu podršku i pomoć. Naša vrata i srca su otvorena za svaki vid pomoći. Ponosna sam na sve što se učinilo, pa i onda kada su ti mladi ljudi napuštali terapijske zajednice, mnogi su i na izdržavanju višegodišnjih kazni za učinjena krivična djela. Razgovaramo sa roditeljima, broj onih koji su nam se obratili za pomoć svakim danom je veći. Mi smo tu da pružimo ruku bez osuda i predrasuda.

Šta roditelji mogu tu učiniti?

- Roditelji se moraju boriti za svoju djecu, dati im podršku i podržati kada potraže pomoć. Svakako, kako se radi o onima koji su, nažalost, zastranili do te mjere da ne žele pomoć, treba stisnuti srce i djelovati na način da ih pustite da dođu do dna, jer samo tada će pristati na pomoć. Treba im pokazati granicu preko koje se ne može, jer mnogi roditelji izgube zdravlje vrteći se stalno u krugu laži i manipulacija ovisnika. Imovina i imetak priča su za sebe, istope se kao led na suncu.

Mnogi se dive Vašoj hrabrosti da iziđete otvoreno u javnost i o svemu govorite, ali većina, ipak, šuti. Zašto?

- Mislim da su šutnja i guranje glave u pijesak odnijeli i previše mladih života i daje vrijeme da se tome stane ukraj. Roditelji se okrivljuju, preispituju, a ustvari nisu krivi. Šta da rade mladi danas u okruženju koje je puno beznađa i sivila u kojem samo malobrojni mogu bez stresa platiti račune, rate kredita i živjeti dostojno čovjeka. Ko će tim ljudima dati posao? Kako da osnuju porodice? Pa danas mladi sa 30 godina još žive sa roditeljima i od njih traže marku za kafu i novac za cigarete. Gdje je tu perspektiva? Šta im ostaje kako bi dokazali adekvatnost, jer nagomilani bijes i frustracije su ogromne.

Vi svakog dana komunicirate sa građanima i putem radija. Da li bi i neka help linija za roditelje bila od koristi?

- Moj posao je dobra prilika da upravo kroz dugogodišnje iskustvo podijelim sa njima dobro i zlo. Ljudi mi vjeruju, znaju da sam dobronamjerna, a pomoć traže roditelji i van Kantona jer su prepoznali bol i težinu svega kroz šta je moja porodica prošla. A linija za pomoć je dobra ideja, pa ćemo je razmotriti, mada u Kantonu svi znaju gdje nas mogu naći i na kojinačin kontaktirati. Muharem Lipovača je predsjednik Udruženja, imamo Facebook stranicu, a i oboje imamo profil na ovoj društvenoj mreži gdje smo dostupni roditeljima.

Na kraju, Vaša poruka roditeljima ovisnika, kojih ima mnogo širom BiH?

- Niste sami, glavu gore, zajedno možemo mijenjati stvari nabolje i ukazati našoj djeci ili našim bližnjima da se iz droge može izaći uz dobru volju i podršku okoline, prije svega ljudi koji su prošli kroz ono kroz šta vi sada prolazite. Meni se mogu obratiti kad god žele, znaju gdje me mogu naći. Sa roditeljima, inače, održavam radionice upravo kako bi ih uputila na terapijske zajednice i ljude koji im mogu pomoći.

(oslobođenje)

Pročitajte i.....

Written on 28/12/2013, 10:23 by emir
4tradcionalno-qzeleno-vece-2013q-fotoU organizaciji NK "Gomile" sinoć je u Restoranu OAZA održano 4. tradicionalno sijelo "Zeleno veče 2013".Tradicionalno dobra organizacija od strane Uprave kluba potvrđena je sinoć na ovoj fešti na kojoj...
Written on 06/07/2013, 14:50 by emir
92-godisnjak-ozenio-djevojku-22-osjecam-se-kao-da-mi-je-20-godinaJedan 92-ogodišnji irački seljak oženio se djevojkom koja bi mogla da mu bude praunuka. Vjenčanje je obavljeno u selu Guban, južno od Samare, u isto vrijeme kada i vjenčanje dvojice unuka vremešnog...
Written on 25/02/2013, 10:27 by emir
pjanic-sjajno-pogodio-iz-slobodnjaka-livaja-dvostruki-strijelac-videoU okviru 26. kola italijanske nogometne lige Roma je u gostima savladala Atalantu rezultatom 3:2 Drugi pogodak za rimski klub postigao je Miralem Pjanić. Bh. reprezentativac sjajno je pogodio iz...
left

Zabava

Linkovi